Planinarsko društvo Bistra

Dobrodošli na stranice

Planinarskog društva Bistra



Novosti




Prošla događanja


17.10.2021. Klek
Konačno nam se vrijeme smilovalo pa smo u trećem pokušaju uspješno organizirali izlet na Klek. Po dolasku u Ogulin najprije smo kratko razgledali Đulin ponor, a zatim uz stručno vodstvo obišli zavičajni muzej Ogulina u kojem se nalazi i alpinistička zbirka, što nam je bilo posebno zanimljivo. Nakon obilaska muzeja uputili smo se u zaseok Bjelsko odakle kreće najkraći uspon na Klek. Uspon nije dugačak, ali je strm pa se naša kolona poprilično razvukla. Kod doma smo se ponovno okupili, kratko povratili snagu i nastavili na sam vrh. Ovaj dio uspona je zahtjevniji, a na mjestima je su postavljeni i rukohvati od užeta (što uvelike olakšava prelazak težih dionica) tako da je većina sudionika uspješno došla do vrha. To je bilo nagrađeno pogledom po kojem je (uza sve ostalo) Klek i poznat. Nakon uživanja na vrhu spustili smo se do doma, gdje je uslijedio odmor i okrjepa. Vratili smo se istim putem u Bjelsko, a zatim obišli još dvije lokacije u Ogulinskom kraju. Šmitovo jezero i izvor/ponor Rupečica samo su neki od lokaliteta u ovoj bajkovitoj prirodi koje vrijedi obići prilikom posjeta Ogulinu.
Tridesetak planinara, od kojih je veći dio prvi puta bio na Kleku, još jednom su uživajući u nedjeljnom izletu „napunili baterije“ za dolazeći radni tjedan.

26.09.2021. Poštak
Zadnji vikend u rujnu iskoristili smo za planirani izlet na Poštak – najjužniji od vrhova HPO u području Like. Bus nas je odvezao do mjesta Otrić na cesti Gračac-Knin, odnosno željezničke postaje Zrmanja, odakle vodi jedina staza do vrha. Vrlo brzo put izlazi iz niske šume i nastavlja se prostranim travnatim terenom, koji je pogodan za ispašu stoke u što smo se mogli i sami uvjeriti. Zadnji dio uspona teren je djelomično stjenovit. Neposredno ispod nalazi se skupina kamenih monolita raznih oblika i veličina, nastalih erozijom vjetra, kod kojih smo i mi zastali. Nakon još tridesetak minuta stigli smo do vrha – manje zaravni s koje se pruža pogled na sve strane. Nakon odmora i uživanja u pogledu te obaveznog slikanja istim putem spustili smo se do autobusa.
Lijep jesenski dan doprinio je da veći broj naših članova uživa u još jednom planinarskom izletu, što je bilo vidljivo iz odlične atmosfere koja je vladala i na turi i u busu.

04.07.2021. Bijele stijene
Godišnjim planom prvi vikend u srpnju bio je rezerviran za Visočicu. Međutim, prema dobivenim informacijama, cesta od Rizvanuše nije baš u najboljem stanju pa nije preporučljiva za osobne automobile. Kako bi to značajno produljilo uspon, što za ljetne mjesece i vrućine nije jednostavno, odlučili smo otići na Bijele stijene.
Preko Ogulina i Jasenka autima smo došli do odvojka za Tuk i nakon 7 km makadamske ceste stigli smo na odredište – početnu točku uspona. Uspon do planinarske kuće Dragutin Hirc nije pretjerano dugačak, ali je prilično strm, što smo i osjetili. Dočekali su nas ljubazni domaćini iz HPD Kapela iz Zagreba pa smo se malo zadržali uz ugodan razgovor i okrjepu. Nakon toga krenuli smo prema vrhu. Završni dio uspona bio je poseban za većinu sudionika, jer su se neki prvi puta susreli s ovakvim penjanjem po stijenama uz pomoć sajle. Uspješno smo se popeli, ali i spustili s vrha, na kojem je po običaju bio foto session. Dalje smo nastavili zahtjevnim Vihoraškim putem, koji vodi do Samarskih stijena. No to nije bila naša današnja tura, nego smo na prvom križanju skrenuli desno i počeli također zahtjevan i strm silazak. Spustili smo se do Doline kostura i prošavši kroz nju, šumskom cestom vratili se do automobila.
Kao i uvijek, Bijele i Samarske stijene ostavljaju bez daha i one koji ih posjete prvi puta, ali i one koji dolaze opet, i opet, i opet ...

20.-22.06.2021. Tri dana srednjeg Velebita – društveni izlet za pamćenje
Godišnjim planom za 2021. godinu predvidjeli smo za kraj lipnja izlet koji je trebao biti nešto posebno. Ne samo zbog odredišta (Srednji Velebit) što je samo po sebi dovoljno, nego i zbog trodnevne „ekspedicije“, što iziskuje posebne pripreme i organizaciju. Međutim, jedno su želje, a drugo mogućnosti i ljudi moraju raditi ili imaju neodgodive privatne obaveze, a ni bolesti nas nisu mimoišle.
I tako nas je 20. lipnja ranom zorom put Jablanca i zatim planinarske kuće Alan krenulo devetoro u dva automobila. No niti to nije bio kraj našim problemima. Kad smo stigli do Alana, jedan od naša dva automobila je počeo „otkazivati poslušnost“ tako da je i obitelj Bajlo-Lučić (s dvoje male djece) morala odustati od izleta. Na sreću uspjeli su doći doma u Bistru bez daljnjih poteškoća. Bit će još prilike, a znajući njihovu volju i želju za planinarenjem i druženjem ne sumnjamo da će Bistra biti na njih ponosna.
Malo potreseni, ali ustrajni u našem naumu, petero nas uputilo se Premužićevom stazom do odvojka za Zečjak (1622 m), na koji smo se uspješno popeli i to prigodno proslavili uživanjem u pogledu i namirnicama iz naših ruksaka. Nakon podužeg odmora nastavili smo zahtjevnim putem prema vrhu Kita (1573 m) i dalje na križanje puteva V. Alan odakle smo po cesti došli do auta. Nakon toga, šumskom cestom koja je većim dijelom bila u dobrom stanju otišli smo do planinarske kuće Sljedeći dan bio je „udarni“ tako da smo isplanirali turu: Kugina kuća – Šatorina (1624), pl. sklonište Ograđenica – Premužićeva staza – Korita – križanje Radlovac-Težakovac – Kugina kuća. Duljina ove ture je oko 18 km, ali imali smo cijeli dan na raspolaganju i to smo i iskoristili uživajući u svemu što nam je Velebit pružio: od šumskih staza i puteva, preko livada i kamenjara, Premužićeve staze s pogledom na more i otoke kao i pasišta za stoku koja još uvijek obitava u ovim planinskim krajevima. Po povratku u bazu bili smo fizički umorni, ali puni dojmova o ljepoti naše najveće planine.
Zadnji dan predvidjeli smo „lagani“ uspon na Laktin vrh (1504 m), što smo uspješno i odradili i vratili se u bazu da spremimo stvari i krenemo prema doma. Ovim putem zahvaljujemo se našim domaćinima (Miro i Mihovil) koji su svojom ljubaznošću, duhovitošću pa čak i prigodnim koncertom (Miro) uljepšali naš boravak u planinarskoj kući. Što se nas tiče, samo zbog društva, mogli bismo tamo ići svaki drugi vikend.
Za kraj, kako je i uobičajeno, priuštili smo si malo drugačiji užitak. Otišli smo na izvore Gacke i to Majerovo vrilo, pokraj kojeg se nalazi pizzeria Ruspante. Među ostalim, u ponudi imaju jedinstvenu pizzu s dimljenom pastrvom za što je jednoglasno odlučeno da je dostojan završetak naše Velebitske avanture.

13.06.2021. Jugozapadni dio Gorskog Kotara.
Autobusom smo otišli do planinarskog doma Vagabundina koliba u Ravnom na cesti Lič-Bribir. Iako je mjesto poznato po ljubaznosti domaćina i dobroj hrani ovoga puta bila je to samo polazna točka našeg izleta. Cilj nam je bio Zagradski vrh (1187 m), što smo i dosegli nakon malo više od jednog sata uspinjanja kroz šumu i preko cvjetnih livada. Iako nam vrijeme nije omogućilo pogled kakav ovaj vrh može pružiti, poprilično smo se zadržali i uživali u dobrom osjećaju nakon uspješnog uspona. Imali smo prilično ambiciozan plan, ali smo odustali od odlaska do planinarske kuće Kurin i došavši do asfaltne ceste pričekali bus koji nas je brzo odvezao u Lokve, gdje smo u 14:00 trebali ići u obilazak špilje Lokvarke. Dobra volja i ljubaznost mlade dame koja nam je bila vodič, omogućila je da usprkos malom zakašnjenju ipak u dogovorenom terminu uđemo i obiđemo špilju koja nas je očarala svojom ljepotom. Za kraj posjetili smo i „Kuću prirode Kotač“, gdje smo počašćeni prezentacijom i degustacijom njihovih proizvoda koju nam je održao vlasnik i osnivač, gospodin Vid Arbanas. Njegova prezentacija, kao i mirisi i okusi prilikom degustacije bili su savršeni završetak još jedne planinarske nedjelje.

30.05.2021. Risnjak.
Nakon prethodne odgode zbog najave lošeg vremena, ovu nedjelju odlučili smo otići na Risnjak. Dovezli smo se do ulaza Vilje, gdje nas je dočekao rendžer nacionalnog parka. Kad je čuo naše planove, ukratko nam je opisao današnju trasu i dao neke osnovne informacije o nacionalnom parku. HVALA!
Krenuli smo putem preko Medvjeđih vrata i za oko 1 sat došli do Schlosserovog doma, koji je na žalost još uvijek bio zatvoren. Nakon kraćeg odmora i pripreme krenuli smo prema vrhu do kojeg smo, pomažući se rukama i postavljenim sajlama, uspješno i došli. Uslijedilo je fotografiranje u svim mogućim kombinacijama i uživanje u pogledu. Međutim, vrijeme nam nije bilo sasvim naklonjeno pa su se počeli skupljati oblaci, zbog kojih smo skratili boravak na vrhu i krenuli se spuštati. Taman kad smo se spustili do doma počela je kiša. Ne jaka i stalna, ali dosadna i pratila nas je tokom spuštanja na Cajtige i dalje do Vilja. Došavši na početnu točku, iskoristili smo postavljenu nadstrešnicu i, naravno, upriličili uobičajeni piknik. Kišica je bila neumoljiva, tako da smo odlučili odgoditi planirani uspon na Kamenjak za neku bolju priliku i vratili se u Bistru.

09.05.2021. Samarske stijene
Grupa naših planinara posjetila je Samarske stijene. U središnjem dijelu Velike Kapele nalaze se Bijele i Samarske stijene koje spadaju u najvišu kategoriju zaštićenih područja – Strogi rezervat (zakonom zaštićeno područje s neizmijenjenom ili neznatno izmijenjenom sveukupnom prirodom). Ovoga puta odlučili smo se na obilazak Sjeverne skupine Samarskih stijena, što zasigurno spada među najatraktivnije staze u Hrvatskoj, a savršeno vrijeme doprinijelo je najboljem mogućem ugođaju. Preko Ravne Gore, Mrkoplja i Tuka došli smo do planinarima poznatog 13. kilometra na šumskoj cesti Jasenak – Tuk (poznatoj kao Begova staza). Nakon kraće pripreme i provjere počeli smo uspon na najviši vrh Samarskih stijena (1302 m). Na vrhu nas je dočekao pogled kakav se samo može poželjeti. Najbliže prema sjeveroistoku vidio se greben Bjelolasice i vrh Kula. Na istoku se isticao Klek. U daljini na jugu dominirali su najviši vrhovi Sjevernog Velebita, a između njih i Goranskog masiva s Bitorajem i Viševicom na zapadu, mogli smo djelomično vidjeti i otoke Rab i Krk. Na sjeverozapadu dominirao je masiv Risnjaka i „špic“ Slovenskog Snježnika, a u daljini bijelili su se Alpski vrhovi. Tijekom višesatne ture kroz divlju i netaknutu prirodu divili smo se neobičnim krškim oblicima, dubokim vrtačama te slikovitim vrhovima i udolinama s još slikovitijim nazivima (Stepenica, Piramida, Dolina vila, Faraonova dolina, Dolina suza, Veliki kanjon). Na kraju smo kratko razgledali i Ratkovo sklonište. Uz visoki nivo koncentracije potreban za svladavanje ovog zahtjevnog puta svih 15 planinara uspješno se spustilo do auta. Na kraju smo se prepustili drugačijoj vrsti uživanja – poznatim štrudlima s borovnicama u Bijeloj Ruži.
Među petnaest naših planinara većini je ovo bio prvi susret s divljinom Samarskih stijena, a neki su već u više navrata planinarili ovim krajem, ali i jedni i drugi prvom prilikom ponovno će doći uživati u ovom „planinarskom raju“.

25.04.2021.
Zadnji vikend u travnju konačno je bilo lijepo vrijeme, što smo iskoristili za organizirani izlet u Skrad i okolicu. Prvo smo se popeli na Skradski vrh (1043 m) – strmi brijeg, sa svih strana šumovit. Pri samom vrhu je travnata zaravan na kojoj je kapela Marijina Uznesenja na nebo. Na 2 minute od vrha dolazi se do ruba strme livade s koje nam se otvorio prekrasan pogled prema jugu i zapadu, tako da smo vidjeli masiv Velike Kapele, Bjelolasicu, Višnjevicu, Bitoraj, Viševicu, Tuhobić, a na zapadu Risnjak i u daljini slovenski Snježnik. Nakon podužeg uživanja i fotografiranja krenuli smo nazad prema Skradu putem preko vidikovca Perić s kojeg se lijepo vidi Skrad i kanjon zelenog vira. Iz Skrada prebacili smo se do zaseoka Ložac odakle se nakon 20-25 minuta lagane šetnje dolazi do planinarskog doma Zeleni vir smještenog na ulazu u Vražji prolaz – visoki kanjon potoka Jasle, s uređenom stazom do špilje Muževe hiže. Petstotinjak metara od doma je i visoki slap potoka Curak smješten uz krški izvor Zeleni vir. Obišli smo i te lokacije te se vratili do doma, gdje nas je čekala klopica. Nakon što smo se najeli i napili odšetali smo do Ložca, a zatim busom doma u Bistru.
Još jedna lijepo provedena planinarska nedjelja.

28.03.2021.
Obišli smo park prirode Žumberak – Samoborsko gorje. Najprije smo posjetili spomen područje jame Jazovka u blizini mjesta Sošice. Autobusom smo zatim otišli do slapa Sopot, najvećeg slapa Žumberačke gore visokog 40 m, posebnog po tome što se nalazi na visokoj nadmorskoj visini (iznad 700 m). Nakon kraćeg obilaska i fotografiranja, počeli smo uspon na Ječmište (976 m), travnatu vršnu zaravan gdje sam vrh nije naročito izražen. Unatoč dobnoj raznolikosti skupine naših planinara, uspješno smo svi zajedno došli do vrha. Obzirom da je ova nedjelja bila prohladna, nismo se dugo zadržavali, već smo nastavili naš pohod prema sljedećem odredištu. Vrh Pliješ (977 m) iznad Sošica također je jedan od najviših vrhova Žumberačke gore, sličnog reljefnog oblika kao i Ječmište. Ni tamo se nismo dulje zadržavali, već smo se spustili do planinarske kuće Vodice. Iskoristili smo lijepo uređenu okolicu doma za odmor, a zatim nastavili silazak u mjesto Sošice, gdje nas je čekao naš prijevoz.
Oblačno i prohladno vrijeme nije nam dozvolilo da u potpunosti uživamo u pogledima s vrhova i puta preko travnatog bila, ali to nije umanjilo ljepotu Žumberka niti nas je spriječilo da i ovaj puta uživamo.

28.02.2021.
Vrijeme je bilo prohladno, ali sunčano – idealno za kraj zime, što smo i iskoristili za još jedan izlet. Zajedno s planinarima iz HPD Kameni Svati otišli smo u Gorski Kotar – sjeverni dio. Uz malo neizvjesnosti zbog uske ceste autobus nas je uspio dovesti do zaseoka Male Drage (u blizini Brod Moravica). Odande smo se uspeli na vrh Okrugljak (885 m). Put vodi kroz šumu - tipični goranski krajolik, a i vrh je obrastao šumom pa nema baš vidika. Nakon kraćeg odmora krenuli smo prema zeseoku Razdrto, također šumom. U ovom dijelu nešto su lošije markacije pa smo potrošili više vremena na orijentaciju i traženje puta (čak i uz korištenje GPS uređaja). Sam zaseok je praktično napušten, odnosno trenutno ima samo jedan stalni stanovnik, a ostale kuće služe uglavnom za vikend posjete. Prošavši kroz Razdrto uputili smo se prema Orlovim stijenama. Šumarija Vrbovsko uredila je vidikovac s kojeg se pruža prekrasan pogled na dolinu Kupe i susjednu Sloveniju, što smo iskoristili za podulji foto session. Po povratku u Razdrto nastavili smo cestom do autobusa koji nas je čekao u Malim Dragama, a zatim prema Bistri.
Sam vrh Okrugljak nije najatraktivnije odredište Gorskog Kotara, međutim kombiniranje s posjetom Orlovim stijenama te organiziranje kružne ture, dalo je i ovom našem izletu dodatnu vrijednost, a lijepo vrijeme omogućilo nam je uživanje u pogledu s Orlovih stijena.

14.02.2021.
Obišli smo Cesargradsku goru. Autima smo otišli do centra Klanjca, gdje smo najprije obišli Franjevački samostan, na žalost samo izvana, obzirom da je sama crkva oštećena prilikom potresa pa je privremeno neupotrebljiva. Također, iskoristili smo priliku i posjetili galeriju Antuna Augustinčića, jednog od najznačajnijih hrvatskih kipara 20. stoljeća. Svome rodnom gradu ostavio je u nasljeđe veliki broj svojih djela, skica i maketa za mnogobrojne spomenike koji se nalaze diljem svijeta. Posljednji ostatci njegovi i njegove supruge pohranjeni su u podnožju skulpture „Nošenje ranjenika“ ispred galerije.
Po obilasku galerije krenuli smo na Cesargradsku goru, površinom najmanju hrvatsku goru. Na njoj je uređena poučna staza kojom smo se i kretali, ovoga puta krenuli smo prema istoku - u obrnutom smjeru od brojčanih oznaka. Čim smo malo dobili na visini, otvorio se pogled prema jugu pa se lijepo vidjela Medvednica i Samoborsko gorje. Prvo smo došli do izvora Korita na sjeveroistočnim obroncima, koji je većim dijelom bio zaleđen. S te strane pucao je pogled prema Hrvatskom Zagorju i njegovim planinama – Strahinjščici, Ivanščici i Ravnoj gori. Potom smo svladali jedan strmiji uspon i uspješno stigli na sam vrh. Uspješan uspon na vrh po običaju smo planinarski i proslavili. Veći dio obrastao je šumom, no otvorio se pogled prema Sloveniji, gdje smo u daljini vidjeli i Kamniško-Savinjske Alpe. Spustili smo se do stare gradine Cesargrad i istoimene planinarske kuće. Po obilasku gradine i odmora u prekrasnom ambijentu oko planinarske kuće vratili smo se do automobila. Iako mala i ne previše zahtjevna (u planinarskom smislu) Cesargradska gora svojim položajem pruža mogućnost uživanja u pogledu na veliki dio sjeverozapadne Hrvatske, ali i Slovenije, što smo obzirom na prekrasno zimsko vrijeme obilato iskoristili.
Za kraj otišli smo i do doline Zelenjak koja u kategoriji rezervata prirodnog predjela - park šume i memorijalnog prirodnog spomenika ima status posebno zaštićenog objekta. Tamo smo obišli najnoviju atrakciju – „Šetnju u krošnjama“ i, naravno, spomenik u čast hrvatskoj himni, jedini takve vrste u svijetu.

31.01.2021.
Zadnji dan siječnja iskoristili smo za izlet na Bilogoru. Po visini Bilogora je najmanja, ali po površini jedna je od najvećih hrvatskih gora, iako se zbog svoje visine u geografskom smislu ubraja u humlje. Njen položaj usred prostrane ravnice čini ju uočljivom i istaknutom. Najviši vrh Bilogore (zapravo uzvišenje u šumovitom i brežuljkastom krajoliku) - Stankov vrh na 309 m ne impresionira visinom, ali svejedno svojim položajem pruža mogućnost organiziranja pješačkih tura i za one željne lagane šetnje, ali i za ozbiljnije hodače. Tako smo se i mi podijelili u dvije grupe (iskusniju i nadobudniju). Zajedno smo krenuli autobusom iz Bistre prema Koprivnici (uz pridržavanje svih mjera koje se odnose na broj putnika i nošenje zaštitnih maski). Oko 10 sati stigli smo na PRC (za one koji ne znaju - Podravkin Rekreacijski Centar). Ovdje je nadobudna grupa krenula Koprivničkim planinarskim putem prema selu Jagnjedovac do kamo je autobus odvezao naše iskusne planinare, koji su iskoristivši blagodati motornog prijevoza prvi stigli do vrha. Nakon uspješnog „uspona“ i zajedničkih fotografija s vrha i jedni i drugi produžili su do planinarske kuće Anin vrh. Cijelim putem Bilogora nas je počastila pravim zimskim ugođajem, uz snijeg i sjeverni vjetar na proplancima, iako su vidici bili malo zamućeni. Posebno se zahvaljujemo prijateljima planinarima iz HPD Bilo iz Koprivnice, koji su nam omogućili da se presvučemo u prostorima planinarske kuće. Naravno da smo iskoristili zavjetrinu i prekrasnu okućnicu da naš već legendarni roštilj još jednom dođe u prvi plan i upotpuni i ovaj izlet! Nakon kraćeg zadržavanja ukrcali smo se u autobus i vratili se u Bistru s novim, lijepim, planinarskim uspomenama.

17.01.2021.
U nedjelju 17. siječnja išli smo na prvi izlet ove godine i to na istočni dio Medvednice - Lipu. Unatoč najavama hladnog vremena, skupilo se 13 planinara spremnih na hodanje u zimskim uvjetima. Krenuli smo iz Čučerja (Hukmana) putem koji preko Mačkovog kamena vodi do planinarskog doma Lipa. Put je raznolik, s nekoliko strmijih dionica, većim dijelom ide kroz šumu, a na početku se i prelazi potok. Kad smo stigli do doma bili smo u oblaku, ali ubrzo nakon što smo se smjestili na vanjskim klupama zasjalo je sunce i stvorilo idilični zimski ugođaj. Odmorili smo se i okrjepili zalihama iz ruksaka, kraće razgledali piramidu i okolicu doma, a zatim krenuli putem koji vodi prema samom Sljemenu. Prošli smo pokraj vrha Rog (740 m) i Ročićeve sjenokoše te skrenuli prema kapelici Marije Snježne. Ovaj dio puta je pitomiji i nema većih strmina (osim jedne kratke). Nakon kraćeg odmora pokraj kapelice nastavili smo prema Hukmanima.
Iako je bilo hladno, sunce koje nas je obasjavalo veći dio puta doprinijelo je da lakše i uz veći užitak planinarski uspješno započnemo i ovu godinu.Kako nam je bilo možete vidjeti u našoj galeriji.

27.12.2020.
U nedjelju 27. prosinca odlučili smo potrošiti dio kalorija koje smo unijeli tijekom blagdana pa smo otišli u Samoborsko gorje. Krenuli smo oko 7.00 od društvenog doma u Poljanici tako da smo kod Šoićeve kuće bili oko 8. Od Šoićeve išli smo na Japetić (879 m). Vrlo brzo prevladao je zimski ugođaj i sve iznad 500 m bilo je pod tankim snježnim pokrivačem. Nakon slikanja na vrhu, otišli smo do planinarskog doma Žitnica, gdje smo imali prvu veću pauzu. Od Žitnice spustili smo se na Velika Vrata (580 m), a zatim preko Stražnika (708 m) i Preseke (683 m) popeli do Oštrca (752 m). Dio ekipe otišao je na sam vrh, a ostatak je čekao pokraj doma Željezničar. Na poslijetku smo se spustili na cestu i do auta čime smo zaokružili ovu lijepu kružnu turu. Cijela tura je oko 15 km, a mi smo ju obišli za nešto manje od šest sati (uz stajanje kod planinarskih domova), što nam je nakon blagdanskih delicija više nego dobro došlo.
Ovim društvenim izletom završili smo prevrtljivu i tešku 2020. godinu u kojoj smo kao društvo ipak uspjeli održati planirani nivo planinarskih aktivnosti.

Svim članovima i simpatizerima želimo sretnu i uspješnu 2021. godinu.

22.10.2020.
U nedjelju 22. studenog, u skladu s godišnjim planom, posjetili smo najvišu planinu Hrvatskog Zagorja – Ivanščicu (1060 m).
Sastali smo se ujutro oko 8 sati na parkiralištu kod zgrade općine u Poljanici. Autima smo otišli prema Belecu, a zatim produžili sve do planinarske kuće Belecgrad podno istoimene gradine na obroncima Ivanščice. Nakon kraće pripreme krenuli smo prema samom Belecgradu, gdje nas je oduševio pogled pa smo se i zadržali i naslikavali. Nastavili smo prema vrhu Babin zub, koji dominira ovim dijelom puta. Od njega se put uspinje prema vrhu Belige (974 m) gdje nas je dočekao neugodno hladan vjetar pa smo vrlo brzo nastavili prema današnjem cilju. Od prilike 2h i 30min ukupno hoda trebalo nam je da dođemo do planinarskog doma Pasarićeva kuća na Ivanščici. Zbog novoproglašenih epidemioloških mjera dom je bio zatvoren. Vrijeme je bilo sunčano pa je oko doma bilo dosta planinara, iako se zbog hladnoće nitko nije previše zadržavao. Malo smo se odmorili i povratili energiju i nakon posjeta piramidi krenuli smo natrag. Za silazak odabrali smo put pokraj Hanžice (994 m) i preko Mindžalovca (659 m). Uspješno smo došli do planinarske kuće Belecgrad gdje su nas čekali auti za povratak doma.
Prekrasan sunčani dan, iako hladan, omogućio nam je da doživimo kontrast jesenskih boja i uživamo u pravom jesenskom ugođaju na Ivanščici...

10.10.2020.
U subotu 10. listopada, išli smo u Gorski Kotar – na vrhove Bitoraj (1386 m) i Viševicu (1428 m).
Išli smo autocestom do Vrata, a zatim šumskom cestom do prijevoja Javorje. Cesta je dobra do lovačkog doma, a dalje je na mjestima lošija, no srećom imali smo malo višlje aute pa smo prošli bez problema. Parkirali smo na Javorju i krenuli put Bitoraja. Staza je poprilično loše održavana i nije za preporučiti u slučaju slabije vidljivosti (magla, noć) ili snijega, tako da smo se dosta oslanjali na GPS. Nakon oko sat i pol naizmjeničnog uspinjanja, spuštanja i ponovnog uspinjanja, došli smo na stjenoviti vrh Bitoraj. Odande je lijep pogled prema jugu i istoku, dok je prema sjeveru i zapadu narasla šuma. Zadržali smo se da malo vratimo energiju, a zatim se vratili do auta. Autima smo se prebacili nekoliko kilometara dalje po cesti do oznake za Viševicu. Od nje vodi strm i zahtjevan (ali na sreću ne predug) uspon do samog vrha. Vrh je travnat i ogoljen tako da je s njega prekrasan pogled na sve strane pa smo brzo zaboravili na težak uspon. I tu smo se malo zadržali da uživamo u vremenu i pogledu, a zatim se spustili do auta. Autima smo zatim produžili do ceste Lič-Bribir. Prije samog izlaska na cestu postavljena je rampa, međutim imali smo nevjerojatnu sreću da naiđemo na kombi Hrvatskih šuma pa su nam šumari omogućili da otvorimo rampu i iziđemo na cestu. To smo, naravno, morali proslaviti u planinarskom domu Vagabund, gdje su još jednom opravdali reputaciju o svojoj ljubaznosti i ukusnoj hrani.

04.10.2020.
U organizaciji HPD Kameni Svati išli smo na Krk, odnosno na najviši vrh Obzovu (569 m). Autobusom smo krenuli nešto iza 6 sati ujutro i nakon kraće pauze na odmorištu Ravna Gora stigli smo na Krk. Nekoliko ljudi ostalo se šetati u Krku odnosno Puntu, a mi smo oko 9.20 sati došli na prijevoj Treskavac na cesti Krk-Baška. Nakon kraće pripreme krenuli smo putem preko Lokve Kaljužine i Vele lokve (koje su u prošlosti služile kao pojilišta za stoku). Obzirom da je večer prije obilno padala kiša, lokve su bile neuobičajeno bogate vodom, što je dalo dodatnu ljepotu surovom, kamenom krajoliku kojim smo prolazili. Nakon sat i pol relativno laganog hoda stigli smo na vrh – Obzova (569 m) - najviši vrh otoka Krka. Poslije kraćeg odmora (obzirom da je puhalo), krenuli smo nazad, ali putem preko Brestovine (558 m) i Velog vrha (541 m) s kojeg smo se spustili do autobusa na Treskavcu.
Vrijeme je bilo lijepo, ali ipak ne i za planirano kupanje pa smo iskoristili priliku za kraći obilazak grada Krka - administrativno, političko, gospodarsko i vjersko središte otoka Krka.
Vratili smo se u Bistru oko 19 sati i time dovršili još jedan u nizu lijepih planinarskih izleta ove godine.

20.09.2020.
Pohodili smo Strahinjčicu, planinu u Hrvatskom zagorju, koja se prostire iznad grada Krapine. Krenuli smo iz prigradskog naselja Strahinje gdje smo parkirali aute te napravili zanimljivu i lijepu kružnu turu prvo do planinarske kuće Strahinjčica (618 m). Uspon je kratak, ali intenzivan i ne traje dugo, oko 1 h. Od planinarske kuće kreće se dalje prema stijeni Dedek (721 m) sa koje puca prekrasan pogled na Zagorje, Medvednicu i Samoborsko gorje u daljin. Nakon sljedećih 30-tak minuta dolazi se do samog vrha Strahinjčice, vrh Sušec(846 m) koji je zapravo smješten na grebenu u gustoj bukovoj šumi i sa njega nema dobrog vidika. Nakon kratkog odmora i uzimanja žigova vratili smo se istim putem do Dedeka i neko vrijeme proveli uživajući u odmoru, suncu i pogledu te dalje dolje lijepom stazom preko Jelenskih pećina do Strahinja.

06.09.2020.
Bili smo na Ravnoj Gori u Hrvatskom zagorju. Krenuli smo od hotela Trakošćan relativno blagim usponom do sela Kotarščak. Od tuda smo se preko Paskove kleti popeli do grebena i prvo otišli do planinarskog doma Pusti duh (koji je bio zatvoren),a zatim pokraj piramide na vrhu otišli do Filićevog doma. Tamo smo se okrijepili i prepustili odmoru i uživanju. Stili smo se drugim putem preko sela Meljan natrag do Kotarščaka i hotela Trakošćan. Vrijeme nas je opet poslužilo i omogućilo da uživamo u našim planinarskim aktivnostima.

12.07.2020.
U nedjelju 12. srpnja, odlučili smo se na obilazak zapadnog dijela nacionalnog parka Risnjak. I dok je Snježnik (1505 m) uobičajena i redovita destinacija, ovoga puta odlučili smo se na kružnu turu pa smo se popeli i na Mirnjak (1426 m) i Guslicu (1490 m).
Automobilima smo došli do planinarskog doma 'Sušak' na Platku i nakon kraće pripreme i slikanja krenuli prema Snježniku. Zbog atraktivnosti smo odabrali grebenski put prema vrhu. Na Platku nas je dočekala temperatura od oko 10°, a ni prilikom uspona na Snježnik situacija nije postajala bolja. Bili smo praktično u oblaku, a i puhao je jak vjetar, tako da se na samom vrhu nismo duže zadržavali. Kraću pauzu napravili smo kod (nažalost) zapuštenog doma na Snježniku, a zatim krenuli dalje. Prilično strmom stazom spustili smo se do Srebrnih vrata (na oko 1300 m) – atraktivne pukotine u stijeni kroz koju prolazi i stari Frankopanski put, koji je povezivao prostranu livadu Lazac (između Risnjaka i Snježnika) i Platak i kojim smo jedno vrijeme hodali. Staza se u jednom trenutku odvaja i tu počinje uspon na Mirnjak. Uspon je strm, a na kraju se pomalo mora i penjati po stijenama. S vrha se pruža prekrasan pogled prema Snježniku i Risnjaku na jugu i jugozapadu, odnosno prema Gerovskom kraju, Čabru i dalje Sloveniji na sjeveru. S Mirnjaka smo se ponovno spustili na Frankopanski put i njime izašli na greben koji povezuje Snježnik i Guslicu. Ovaj dio puta ide preko livada, pri čemu se otvara pogled na Kvarner i Učku. S Guslice smo lijepo vidjeli vrhove koje smo obišli, našu današnju turu i Risnjak u pozadini. Na kraju smo se spustili na Platak i šetnicom došli prvo do Velikog doma, a zatim i do doma 'Sušak'. Nakon okrjepe u domu uputili smo se doma u Bistru.

28.06.2020.
U nedjelju 28. lipnja, s planinarima iz Jablanovca (HPD Kameni svati) išli smo na Učku.
Zbog nedovoljnog broja ljudi nismo realizirali planirani put autobusom, nego smo išli s nekoliko automobila. Najprije smo otišli do zaselka Tuliševica (blizu Lovrana) odakle smo se uspeli na vrh Knezgrad (612 m). Iako relativno kratak, uspon je bio dosta zahtjevan, a dodatno ga je otežala i vrućina. Nakon kraćeg odmora i fotografiranja na vrhu, vratili smo se u aute i odvezli na Poklon (940 m) - prijevoj na planini gdje se nalazi i planinarski dom (ovaj puta zatvoren), pansion 'Učka' i ulaz, odnosno objekti parka prirode. Od Poklona počeli smo uspon na Vojak (1401 m) - najviši vrh Učke. Ovaj dio ture (iako je u početku put strm i zahtjevan) lakše smo podnijeli jer staza ide uglavnom kroz šumu, a i na toj visini temperatura je bila osjetno niža. Iako vidljivost nije bila najbolja na vrhu smo uživali u pogledu na Kvarnerski zaljev na istoku, odnosno Istru na zapadu. Pri povratku smo se podijelili u dvije skupine. Jedna je išla istim putem nazad, a zatim na kupanje. Druga skupina obišla je i poučnu stazu PLAS, gdje smo na postavljenim panoima mogli vidjeti ljepotu i raznolikost reljefa, flore i faune ove planine, a na nekoliko mjesta otvara se i pogled prema Istri.

13.06.2020.
U subotu 13. lipnja, posjetili smo Srednji Velebit.
Oko 6 sati ujutro krenuli smo automobilom iz Bistre. Autocestom do Gospića, a zatim cestom prema Karlobagu došli smo u Baške Oštarije. Ovoga pute nismo se tu zaustavljali, nego smo produžili do Sušnja i skrenuli na Velebitsku cestu koja povezuje cijeli Sjeverni i Srednji Velebit. Nešto iza 9 ujutro stigli smo do planinarskog doma Ravni Dabar, gdje smo i ostavili aute. Nakon kraće pripreme, krenuli smo prema našem krajnjem odredištu – vrhu Budakovo brdo. Put nas je vodio između Dabarskih kukova, preko Došen Dabra do podnožja Bačić kuka – najvišeg i najsjevernijeg u nazubljenom nizu Dabarskih kukova. Obzirom da je uspon na njega zahtjevan i iziskuje više vještine od običnog planinarenja, ovaj smo ga put zaobišli i ostavili za neku drugu priliku. Uspon je dalje vodio kroz šumu i, uz malo problema s orijentacijom (zbog srušenih i preprečenih stabala s markacijama), izašli smo iz šume na prijevoj Soline. Tu izlazi put s Premužićeve staze do koje ima oko 30 minuta hoda. Od Solina smo nastavili hrbtom do našeg cilja – vrha Budakovo brdo (1310 m). Sam vrh je u vršnom dijelu potpuno travnat i po tome izdaleka prepoznatljiv. Inače, na širem području Budakova brda nalazi se jedno od četiri poznata staništa čuvene velebitske degenije.
Nakon odmora i uživanja u pogledu na Jadranske otoke s jedne i masiv Srednjeg Velebita s druge strane, došlo je vrijeme za povratak, ali drugim putem. Većim dijelom proplancima put je vodio preko Prikinutog brda (1265 m) i Bačić kose do našeg sljedećeg odredištu – vrha Visibaba (1160 m). Ovim dijelom našeg puta prolazi i Via Adriatica Trail – prva hrvatska long-distance staza koja u duljini od 1100 km povezuje rt Kamenjak u Istri i rt Oštro na Prevlaci. Obzirom na položaj, s Visibabe se pruža prekrasan pogled na Dabarske kukove. Posljednja dionica bio je strmi silazak do makadamske ceste, a zatim uz kukove (Agin kuk, kuk Čelina i Rujičin kuk) i do planinarskog doma Ravni Dabar.
Na povratku smo stali i na Kubus da prije povratka još malo uživamu u pogledu na more.
Tura je bila zahtjevna i hodali smo više od 5 sati, ali lijepo vrijeme i daleki vidici koji izazivaju divljenje učinili su da se sav napor isplatio i posjet Dabarskim kukovima ostaje u neizbrisivom sjećanju pa ga toplo preporučamo svim planinarima.

31.05.2020.
U nedjelju 31. svibnja druga grupa planinara obišla je Platak i slikoviti kameni greben Snježnik u Gorskom Kotaru. Uspon smo započeli ispred Malog doma Platak, odakle smo krenuli tako zvanim Rimskim putem. Put se račva na dvije varijante: lijevo put kroz Grlo i desno po grebenu. Za uspon smo odabrali grebenski put koji je atraktivniji i malo lakši ;). Na vrhu nas je dočekao predivan vidik koji je sezao do Alpa. Spuštali smo se krpz Grlo kako bi lijepo zaokružili našu turu te se po povratku u dom okrijepili gulašem.

30.05.2020.
Nakon popuštanja restriktivnih mjera uslijed pandemije korona virusa, iskoristili smo lijepo vrijeme zadnjeg vikenda u svibnju i otišli na dva izleta. U subotu 30. svibnja posjetili smo prvi i jedini geopark u Hrvatskoj – Park prirode Papuk. Došli smo sa sjeverne strane i za početak smo razgledali lokalitet Rupnica – bivši kamenolom u kojem su na površini stijene nastale u unutrašnjosti nekadašnjeg vulkana i to je jedina takva lokacija u Hrvatskoj. Zatim smo cestom otišli na prijevoj gdje je spomenik braniteljima odakle smo se popeli na vrh Ivačka glava – drugi najviši vrh Papuka. Na samom vrhu Papuk je radarska postaja MORH-a pa pristup nije dozvoljen, ali je s Ivačke glave lijep pogled na njega. Vratili smo se do auta i otišli do slijedeće točke - Park šume Jankovac, unutar koje je planinarski dom, izletište s umjetnim jezerom i lijepa poučna staza koja obilazi i poznati Jankovački slap. Za kraj smo se odvezli u centar Zlatne doline – Požegu, gdje smo odvojili vrijeme za kraću šetnju i kasno popodnevnu kavu prije povratka u Bistru.

09.02.2020.
Petnaestak planinara PD Bistre i prijatelja obišlo je Samoborsko gorje rutom: Smerovišće – Cerinski vir – Dragonoš – gostinjac Sv. Bernarda – Veliki Lovnik – Slani Dol – Smerovišće. Aute smo ostavili kod škole u Smerovišću i od tuda smo krenuli prema slapu Cerinski vir. Slap baš i nije bio bogat vodom, ali što se može. Uspon pokraj slapa bio je najteži dio ture. Put dalje, manje ili više strmo, vodi uz potok i izlazi na cestu prema selu Dragonoš. Vrlo brzo se silazi s ceste i preko livada, a zatim kroz šumu dolazi do gostinjca Svetog Bernarda. Nakon okrjepe, dio nas otišao je križnim putem do vrha Veliki Lovnik po žigove i fotografije. Spustivši se s vrha, krenuli smo prema Slanom Dolu. Put ovdje opet prolazi preko livada i pašnjaka, a završno spuštanje je kroz šumu tako da je veći dio otvoren pogled na dijelove Samoborskog gorja. Od Slanog dola, manje ili više strmo, sišli smo do Smerovišća, odnosno put završava točno kod škole. Lijepo vrijeme pogodovalo nam je i ovaj vikend da doživljaj bude još ljepši.

26.01.2020.
Sudjelovali smo na tradicionalnom pohodu na Svetu Geru. I ovaj puta išli smo s planinarima iz HPD Kameni Svati pa smo napunili autobus. Autobus nas je odvezao do mjesta Sošice na Žumberku odakle je veliki broj planinara krenuo na planinarsko hodočašće, jer se zadnje nedjelje u siječnju u podne kod ostataka kapelice Sv. Ilije Proroka održava misa. Obzirom na različite interese, jedna grupa išla je direktno na Svetu Geru. Druga grupa se preko doma Vodice prvo popela na vrh Pliješ, a zatim produžila na Svetu Geru. Na kraju smo se spustili u Sošice, gdje smo uspjeli i pogledati naše rukometaše u finalu EP.

19.01.2020.
Planinari iz PD Bistra i HPD Kameni Svati sudjelovali su na 22. Vincekovom pohodu na ruti: Toplice Sv. Martin – Mursko središće duljine oko 15 km. Ukupno je prijavljeno preko 3600 planinara iz cijele Hrvatske, ali i Slovenije i Mađarske. Autobusom smo došli do Toplica Sveti Martin, registrirali se i oko 9 sati krenuli pješice prema Murskom Središću. Uz nekoliko usputnih postaja u ranim popodnevnim satima stigli smo u sportsku dvoranu u Murskom Središću, gdje je bila organizirana planinarska veselica uz okrjepu, pjesmu i ples (po željama). Nakon svečane dodjele zahvalnica otišli smo i u selo Pleškovec, na cesti Čakovec – Štrigova, i osvojili najviši vrh Međimurja – Mohokos, koji je jedna od kontrolnih točaka u Hrvatskoj planinarskoj obilaznici.

06.01.2020. HPD Bistra je sa prijateljima iz HPD Kameni svati, Jablanovec, sudjelovalo u pohodu po Ludbreškoj planinarskoj obilaznici.

27.01.2019. Naša nedjeljna planinarska tura :) Lovački dom na Poljanice - Prekrižje - Rancerje - Oštrc.

20.01.2019. Napravili smo malu zimsku turu :) Od Novaka preko Sljemena, Hunjke, Goršćice, Laza do Marije Bistrice. Dečki 35 km, djevojčice su im se pridružile na Hunjki pa samo 22 km.

13.01.2019. Održan je naš prvi ovogodišnji izlet. Posjetili smo Samoborsko gorje. Krenuli smo od Šoićeve kuće do vrha te planinarskog doma na Japetiću.

22.07.2018. HPD Bistra organizira na Sljemenu kod lugarnice Oštrica proslavu Dana planinarskog društva. Prisustvovat ćemo misi u kapelici Majke Božje Sljemenske, Kraljice Hrvata i godišnjem proštenju. Nakon mise, kod lugarnice Oštrica slijedi proslava Dana planinarskog društva uz jelo, piće i muzikaše.

01.07.2018. Organizira se pohod obilaznica za dušu i tijelo oko Marije Bistrice. Mole se zainteresirani članovi da se jave do 26.06. zbog organiziranja zajedničkog ručka

29.04.2018. Na planinarskom izletu u nedjelju, popeli smo se na Brajkov vrh 1091m, Županj vrh 1138m i Veliki Planik 1272m.

22.04.2018. Pridružili smo se HPD-u Zaprešić na 9. tradicionalnom pohodu Od obale do obale, bodulskim putevima do antike. Mjesto okupljanja i početak pohoda je na plantaži smilja iznad uvale Voz - okolica Omišlja, od kuda smo preko Rudina , spilje Biserujke završili pohod u uvali Sepen na lokalitetu Mirine. Naravno na kraju pohoda dočekao nas je grah, zabava i za hrabre kupanje.

15.04.2018. Napravili smo malu planinarsku rutu po Medvednici :). Planinarska ruta krenula je penjanjem na kamenolom do staze Mala Bistra kojom smo došli do Rasuhe. U Rasuhi smo nastavili ravno prema Bistranskom sedlu. Ispod Bistranskog sedla izašli smo na poučnu stazu 46 i dalje nastavili prema PD Grafičaru i rudniku Zrinski.

18.03.2018. Zajedno sa članovima PD Zaprešića popeli smo se na vrh Kamenjak na otoku Rabu, obišli stari grad Rab te uvalu Zavratnica, jednu od najljepših uvala na Jadranu.

10.02.2018. Održana izvještajna skupština HPD Bistra

13.08.2017. Održan izlet na Samarske stijene i Bjelolasicu - Gorski kotar - južni dio. Autobusom smo preko Mrkoplja i Begovog Razdolja došli do Vrbovske poljane te se od nje uputili na vrh Kulu - Bjelolasica. Nakon povratka sa vrha Kule u Vrbovsku poljanu, produžili smo do ceste (makadam) Jasenak - Tuk te se parkirali u Mlečikovu lugu. Iz Mlečikovog luga uputili smo se na vrh Samarskih stijena. Nakon silaska okrijepu smo našli u planinarskom domu Bijele stijene.

Srpanj 2017. Posjetili smo sljedeće vrhove: Velebit - Veliki stolac, Kiza, Ljubičko brdo, Veliki Sadikovac, Metla, Plešivica - Okić, otok Vis - Hum, Sljeme - Kraljica Hrvata.

Lipanj 2017. Zahvaljujući lijepom vremenu članovi društva posjetili su sljedeće vrhove: Velebit - Vaganski vrh i Sveto brdo, NP Pakleniva - Vlaški grad i Bojinac, Dinara - Badanj. Prilikom uspona na Dinaru posjetili smo i Kninsku tvrđavu.

Svibanj 2017. Članovi društva posjetili su brojne vrhove lijepe naše: Skradski vrh, Zeleni vrh, Visočica, Velika Duvjakuša, Glavaš, Maglaj, Mosor - Sv. Jure, Veliki Kabol, Omiška Dinara, Šolta.

15.04.2017. Na veliku subotu u crkvi sv.Nikole svaki sat izmjenjivale su se straže bistranskih udruga koje su čuvale Kristov grob, a među njima bili su i članovi HPD Bistra.

02.04.2017. Održan izlet na Javorovu Kosu 1015 m, Bijelu Kosu te izvor rijeke Kamačnik.

26.03.2017. Održan izlet na Samoborsko gorje - Japetić 879 m, u našoj galeriji možete pogledati kako nam je bilo.

19.03.2017. Održan izlet na Plitvice - Oštri Medvjeđak 884 m.

12.03.2017. Održan izlet na Cres - Sis 639 m te Lošinj - Sv. Mikula 557 m, u našoj galeriji možete pogledati kako nam je bilo.

19.02.2017. Organiziramo pohod na Mariju Bistricu. Polazak je ispred Društvenog doma Novaki u 6:00. Idemo šumskim putem preko Sljemena. Informacije na mob:0915222735 (Darko Dutković).

12.02.2017. Osvojili smo naš prvi ovogodišnji vrh - Krk - Obzova 569m, u našoj galeriji možete pogledati kako nam je bilo.

11.02.2017. Održana godišnja skupština u prostorijama društvenog doma u Novakima Bistranskim, kako smo se proveli možete vidjeti u našoj galeriji.

16.01.2017. Postavljena nova web stranica HPD-Bistra